Tipovi luksacije
Traumatsko
iščašenje retko nastaje direktnim dejstvom mehaničke sile na zglob, već
kao posledica dejstva mehanizma poluge kojim se oštećuju zglobna
kapsula, ligamenti, mišići i njihovi pripoji što može imati za posledicu
odvajanje dela kosti ili potpuni prelom kosti (luksacijski prelom).
Sklonost
iščašenju i subluksacijama (delimičnom iščašenju) mogu imati osobe kod
kojih su zglobne površine urođeno „plitke“ ili abnormalno formirane, kao
i kod postojanja drugih bolesti mišića i njihovih pripoja, kostiju,
ligamenata i zglobnog tkiva.
Urođeno
(kongenitano) iščašenje kuka, je poseban oblik iščašenja uzrokovan
plitkom zglobnom čašicom na kuku ili rotacionim anomalijama vrata butne
kosti, koje se formiraju tokom intrauterinog života fetusa. Genetički
faktori, intrauterina malpozicija i faktori okoline imaju svoju ulogu u
nastanku ovog poremećaj. Kada je zbog displazije poluprečnik acetabuluma
karličnog zgloba veći nego prečnih glave butne kosti, zglobne površine
su nepravilno opterećene, postoji veća sloboda kretanja glave butne
kosti, što smanjuje stabilnost zgloba na fizički stres, i dovodi do
dislokacije i iščašenja.
Etiologija,
urođenog iščašenja kuka nije dovoljno poznata. Labavost i
insuficijencija kapsule i pratećih ligamenata su osnovni faktor u
patogenezi tipičnog iščašenja kuka. U prošlosti se mnogo polagalo na
primarnu displaziju acetabuluma, ali se sada misli da je to rezultat a
ne uzrok iščašenja kuka. Genetički faktori, intrauterina malpozicija i
faktori okoline imaju svoju ulogu. Genetika kod ovog deformiteta često
igra veliku ulogu. Ako su roditelji ili neki blizak rođak imali urođeno
iščašenje kukova kao bebe, postoji veća šansa da ga imaju i njihovi
potomci. Nasledni faktor, međutim nije i presudan, jer često deca osoba
koje su imale ovaj ortopedski problem, imaju sasvim dobre kukove.
Ponekad se ovaj deformitet može javiti još dok je beba u maminom
stomaku, zbog manjka plodove vode, delovanja hormona ili povećanog
tonusa materice. Takođe, do iščašenja može doći i prilikom porođaja,
najčešće ako beba ne ide glavicom nego karlicom. Većinu kongenitalnih
iščašenja kuka, sa jedne ili sa obe strane, roditelji najčešće primete
kada dete počne da hoda jer pod težinom tela, glava butne kosti izlazi
iz svoje plitke čašice, odnosno iščaši se. Noga na toj strani je kraća a
dete pri hodu šepa i žali se na bolove u kuku. Obostrano iščašenje
zglobova kuka kod dece karakteriše nepravilan hod u vidu geganja,
šepanja, sličan hodu patke („pačji hod“). Kako bi se pravovremeno
otkrilo urođeno (kongenitano) iščašenje kuka, danas se sva deca nakon
rođenja preventivno pregledavajuju od starne ortopeda uz obavezan
ultrazvučni ili rendagenografski snimak kukova. Izvor:http://sr.wikipedia.org
Нема коментара:
Постави коментар